Nepravedno rušenje ljudskih prava

Ovo je prvi dio nove priče...već sam imao jednu napisanu...ne znam hoćete li smatrati ovakvo djelo mračnim,ali eto ga.
Imao sam dobre nade što se tiče njega.Uložio sam 5000 kn na njega.Sedamdeset i tri pobjede,nula poraza.Bio je dobar boksač.Vrhunski.A sad...ja sam popušio svojih 5000 kn.Pao je u drugoj rundi.Sada se nalazim s njime u malom kafiću izvan grada zvanom «Panda caffe».Trebao bi doći za ubrzo.Razmišljao sam zašto se želi naći sa mnom.Bio je moj junak.Sjedao sam u prvom redu kad se to dogodilo.Nisam mogao vjerovati.Odlično je boksao,a onda je u drugu rundu ušao s užasom na licu.Skoro sa strahom,ali nisam vjerovao.On se nije trebao bojati ičega.Iscrpio je protivnika.Samo ga je trebao dokrajčiti svojim poznatim desnim krošeom.Ali ne...u jednom trenutku se previše otvorio i to je protivnik primijetio i zakucao mu aperkat.Mislio sam da će podnijet,ali ipak je ostao ležat...gledao sam ga u njegovo krvavo lice...
-Hej čovječe,hvala što si se našao sa mnom ovdje.-prišao mi je on u dugom crnom kaputu
-Ovaj.Da,ništa,ništa.Sjednite molim vas.Što trebate?-pitao sam ga uzbuđeno jer još nisam mogao vjerovati da je to on ovdje i da priča sa mnom
-Što ćete vi gospodine?-pitala je konobarica njega(ja sam već pijuckao svoj stock)
-Viski...dupli,čisti-rekao je hladno i nije skidao pogled s mene
-Vidio sam tvoje lice kad sam pao.-nastavio je-Znaš li što sam vidio?
-Što?
-Razočaranje,veliko razočaranje...-zastao je i izvukao kutiju svojih Walter plavih cigara-Hoćeš ti?-ponudio mi je
-Da,može.-uzeo sam iako ne pušim,ali od njega nisam mogao odbiti
Izvadio je svoj zippo,pripalio meni pa sebi,a onda nastavio-Da te pitam...Jesi li ti bio tako razočaran zbog novca kojeg si izgubio?-pitao me to dok sam se ja zakašljavao od dima cigare
-Uh...-udahnuo sam,a on se blago nasmijao-Zbog novca?Ne,nije bilo zbog novca.Bilo je zbog toga što si ti pao u drugoj rundi,a mogao si pobijediti kao od šale.Što me dovodi do zaključka da si namjerno...
-Izvolite.-prekinula nas je konobarica i stavila piće na stol,on je nije ni pogledao pa je samo pošla
-Da si namjerno pao.-dovršio sam svoju rečenicu sa strahom jer se takvo nešto ne govori odličnim boksačima
On je samo uvukao dim cigare...kratko ga zadržao i posve smireno izdahnuo.
-Da.Imaš pravo.Namjerno sam pao.-rekao je izvlačeći mali papirić i stavljajući ga na stol
-Što je to?-gledao sam u mali crveni papirić na stolu
-Pogledaj ovaj papirić,nakon što odem.-rekao je ustajući,izvadio stotku i bacio je na stol-Ostavi ostatak konobarici zbog toga što sam bio bezobrazan.
-Ali,čekaj.-pokušao sam ga zaustavit,ali je već prešao preko vrata
Vani je bio mrak i padal je kiša.Gledao sam kako ulazi u svoj Volvo i odlazi.Pogledao sam na mali crveni papirić.«Stihirska 19».To je adresa u gradu.
Izašao sam iz kafića.Auto mi je zaplijenila policija zbog 2000 neplaćenih kazni za nepropisno parkiranje.Stajao sam na kiši neko vrijeme dok nije došao prvi taksi.Ušao sam i osjetio žestok miris kubanske cigare.
-Dokle će biti?-zapitao je mršavi vozač s debelom kubankom u ustima i nasmješio se
-Stihirska 19.-odgovorio sam mu i vratio osmjeh
-Stihirska 19?Eh da možda vi niste neki čudak ono malo,a?-izvadio je cigar iz usta
-Da sam što?Zašto me to pitate?-zbunio me totalno
-Pa znači ne znate?Tamo se prije dvije godine objesio neki mladić.Bilo je po vijestima.Nitko više ne ide tamo osim beskućnika i nekih privatnih detektiva koji bi htjeli provjeriti je li to stvarno bilo samoubojstvo.-rekao je vraćajući se u vozački položaj i dodao gas
-Ali zašto bi sumnjali u to?-
-Zato gospodine...Oprostite kako se zovete?-
-Mirko.-
-Da gospodine Mirko,vidite mladić uopće nije imao motiva za samoubojstvo.Nije prekinuo sa curom,roditelji su bili pažljivi i brinuli se za njega,bio je odličan 21-godišnji mladić.-rekao je dok je sa zadovoljstvom pušio svoju kubanku
-Aha.Dobro.
Vozili smo se nekih petneastak minuta.Bila je gužva sve dok nismo došli u malo zabačeniji dio grada.Tu nestaju sve ljepote grada i izlazi svo crnilo na površinu.Narkomani,beskućnici,pijane budale...sve ono što gradonačelnik izbaci iz grada dođe ovdje.Pametnog li načenja uljepšavanja grada.Izašao sam iz taksia i platio.Vidio sam samo staru,skoro urušenu kuću.Vrata od ograde bila su bačena u dvorište.Na živici koja je sada izgledala kao ukleti skup grmova,posvuda raširenih,bilo je samo smeća.Nekoliko pijanaca se deralo po cesti.Na trijemu kuće,daske su škripale,neki mladić je ležao na srušenoj njihaljci.gurnuo sam vrata i umalo ih srušio.Mačke su se razbježale.
-Došao si.-rekao je glas iz mraka iako sam znao da je to bio njegov
-Da.Zašto smo se ovdje našli?-pitao sam dok sam se ogledavao
-Zašto?Hm...-upalio je svjetlo i nasmiješio se-Ovdje je sve počelo.
-Što?Kako to misliš sve?-nisam ga ništa razumio
-Priznat ću ti nešto,Mirko.Ja nikada nisam znao boksati.-
Nisam stvarno ništa shvaćao.Odjednom sam samo sjeo na kauč i nisam mogao ništa drugo nego slušati ga.
-Da...Dobro si me čuo.Ja nikada nisam znao boksati.Morao sam nešto učiniti kako bih mogao boksati jer vidiš...ja sam kao mali patio od osteomijelitisa.Vidiš.To ti je kada ti bakterije putem krvi uđu u kosti i onda su ti kosti jako lomljive,skoro kao staklene.Trpio sam tu bolest do 19. godine,a onda sam odlučio to promijeniti kada sam vidio stare snimke najboljeg boksača Muhammad Alia.Ta pokretljivost,snaga,brzina...sve ono što ja nisam imao.Ja sam bio 19-godišnjak sa hodajućim štapom.Eh trudio sam se,mučio slomio 10 kostiju i onda sam u 21. shvatio da više ne mogu.Nisam znao što bih.Svi su me sažalijevali,gledali me i mislili da ja to ne primjećujem.Onda sam tog dana...23. siječnja učinio nešo što sam možda mogao požalit,ali još nikad nisam požalio.
-Da,a to bi bilo što?-pitao sam ga još uvijek sjedeći na izlizanoj fotelji
-Prodao sam dušu vragu.-rekao je i pripalio cigar
-Ha,baš.Da prodao si vragu dušu...to je nemogće.Sada ćeš mi pričati da je on crven,s rogovima,dugim repom i kopljom u ruci,a iz očiju mu frca vatra,zar ne?-
-Da...i ja sam mislio da tako izgleda,sve dok nisam...kad sam izgubio sve nade i izmolio sve molitve Bogu...tada sam s očajem pozvao vraga u pomoć.-
-I kako je izgledao?-nasmiješio sam se ovoj suludoj priči
-Bijelac...u dugom tamnomodrom kaputu s podignutim kolarom,u očima vidiš samo bezdan,a kraj njega stoji pas koji te gleda istim njegovim očima,a u desnoj ruci crni štap za hodanje,a na vrhu štapa samo veliko slovo L.-rekao je i povukao cigar duboko
-Da...dobra priča i kakve to veze ima sa mnom?-
-Pa vidiš...kad sam mu prodao dušu...dobio sam talent za boksanje,ali samo na određeno vrijeme,jer vrag iako dobije dušu...mora dobiti i tijelo koje će patiti.Jučer sam u ringu pao,jer me je došao upozoriti da je današnji dan taj dan.-
-Stani,pa ti boksaš već 5 godina.Kako je to malo...to je dosta.-
-Pa vidiš...znaš li što se dogodilo u ovoj kući?-
-Da,saznao sam na putu ovamo.Neki mladić se objesio.-
-Zapravo,tu je caka.Vrag je već nekoliko puta došao po mene,ali imali smo novi dogovor.-
-A taj je?-
-E imam osjećaj da ti se ovo neće svidjet Mirko.-rekao je i izvukao uže iz kaputa
-Što radiš?-nisam mogao vjerovati,taj manijak
-Naš novi dogovor je bio da mu davam nove duše i tijela umjesto mojih.Vidiš Mirko,taj se mladić nije objesio...ja sam ga objesio-rekao je i napravio omču-Kao i nekoliko mladih prije njega
-Molim?Ti si bolestan!-
-Ha,pa sad nisam bolestan...samo pokušavam ostati ono što volim biti...Pobjednik.-prišao mi je i stavio omču
-A.Pusti me.-bojao sam se...nevjerojatno je bilo,mrzio sam svaki trenutak,čak sam i proplakao
-Ne brini se Mirko...boljet će samo na sekundu.-podigao me sa fotelje...nisam se moago pomaknuti,kao da sam paraliziran.Prebacio je uže preko jedne grede.-Jesi spreman?
-Nemoj...molim te.-rekao sam,ali on je samo potegnuo uže s druge strane.
Osjetio sam trzaj,toplinu krvi koja mi je izlazila kroz nos i na usta,a onda kratku bol i ništa.

...NASTAVLJA SE...

Nije mi uopće draga...mlada je negdje oko 30 i nešto godina,ali rađe bih da mi se vrati ona sara baba Lorita koja je i najvjerojatnije stara toliko da je vidjela kako Newtonu pada jabuka na glavu!Ali ništa zato...ja tu ne mogu ništa,pa zato večeras izlazim.Da...izlazim.Večeras je u Klubu grupa Balkani...eh ne naravno da ću se zabavit i da naravno da to nisu cajke(za one koji ne znaju).Pa što da kažem...volim svoju curu mrzim sebe zbog jedne stvari koje sam uradio i ona je to shvatila i oprostila mi...na televiziji je Jurski park 3...e da ovo ljudi morate pogledat!
Chad Vader

Pa eto nova školska godina...čuosam da nam dolazi neka manekenka u školu...to znači da će određeni muški skakati po njoj,a neke ženske će je gledat,ono,kao s prijezirom.Eto što još imam reći...bio sam u Stonu.Bilo mi je super.Petre stvarno je odlično bilo!Plaže su odlične...društvo isto.Ne znam stvarno što bih još rekao osim da vam poželim puno sreće u nadolazećoj školskoj godini. Mir 8)

Joj kako je bolilo.Kosa mi bila sva raspucana i zakrčena i čupava...15 minuta ju je raščešljavo;boliiiiiiiiiii!!!
Ja sam umalo zaplakao,a kako me pogledao kad sam mu rekao da u životu nikad nisam koristio regenerator...hehe.Poludio lik.Šišao me 30 minuta.A štaš?Trebam koristit herbal esences onaj regenerator.Ma nisam se skrozz ošišao...samo sam od 19 cm skratio 4 cm,tako da sad izgledam pristojnije.

Ljubomora
Naravno siguran sam da će te vi primijetiti povezanost u sva tri moja opisa ljudskih pozitivno/negativnih osobina...a to je da umjerenost vlada.Ovdje je to isto slučaj.Mislim zamislite pretjerano ljubomornu osobu i osobu koja uopće nije ljubomorna.Ja iskreno vjerujem da su sve osobe ljubomorne,samo što neke ne žele pokazat u određenim slučajevima da su ljubomorne.Ono imaš ovakvu scenu s ljubomornim likovima.Ode mu ženska na posao,a ona malo nakon toga pomisli:"Zašto je ne bih pratio na posao?Možda se jebe s nekim!"
Hehe...ili svađaju se u javnosti.Imamo npr. Marka i Ivanu.
-Hej Ivana!Gdje ideš?!-
-Marko,pa samo idem nešto pojest.-
-Nisi li jela jučer?!-
Hehe...pa kao što rekoh ja sam tip osobe koji je rijetko kad ljubomoran,a kad je ljubomoran to ne priznaje..to mnogi znaju i možda bi bilo bolje da počnem pokazivati to...ALI IPAK NE!!!
Evo par slika koje mi je ujak poslao s Novog Zelanda i Australije.K vragu,sad sam ja ljubomoran što nisam tamo!

Dvoje posebnih ljudi
Posebni ljudi su oni koji vole jedno drugo bez obzira na sve.Ja znam neke takve ljude.Ae ljudi do sljedećeg mog posta!

Želja za uspjehom
Svi imamo želju za uspjehom.Pokažite mi nekoga tko govori da ga uopće nije briga za ikakav uspjeh,a ja ću vam pokazati čovjeka koji sere.Hehe...Naravno kao što sam rekao i za ponos treba biti umjeren u ovome.Prevelika želja za uspjehom može dovesti do manie.A šta onda;a ništa.poludiš i zbogom.Želju za uspjeh treba imati svaka osoba,sve dok,prema mom mišljenju pazi da ne utječe loše na stanje drugih ljudi.Da,to je to.
Slika jedne lijepe djevojke(usput...ja sam muško da se nitko ne zabuni):

Američki nogomet
Za mene američki nogomet jest nasilan sport,ali i muški.Bang tres,loviiii,trči gade,BRING ON THE PAINE!!!Da,ali ja sam miroljubiv,ali i volim američki nogomet...drama!Uglavnom su to muški koji se zabijaju jedni u druge. I dame...ovaj sport će te rijetko kad vi moći igrati.

PONOS
E što reći...ja sam Rastafa.Što se tiče mog ponosa,dobar mi je i ponosim se na njega.Neki ljudi su preponosni dok ga drugi nemaju nimalo.Naravno imati dovoljno ponosa je odlično s time ako znate kada ga ttrebate poštovati.Neki su ljudi ponosni i pametni dok su drugi ponosni i glupi i dok ga treći uopće nemaju!
Da pa ono što želim reći ponos je odlična stvar kada ga branite.
Čudan san
U zadnje vrijeme imam neki čudni san.Kazne koje su zapravo ona djela koja vam se odbiju od glavu.Kao sotona gori u paklu i plače,političarima lažu,ubojice ubijaju i takve stvari,e čudno zar ne!?

Ma ljudi ŽIVITE ŽIVOT i molim vas BUDITE VIJERNI JEDNI DRUGIMA!